{"id":134302,"date":"2026-01-28T19:17:00","date_gmt":"2026-01-28T18:17:00","guid":{"rendered":"https:\/\/new.visit-montenegro.com\/manastir-ostrog\/zivot\/"},"modified":"2026-02-22T17:18:40","modified_gmt":"2026-02-22T16:18:40","slug":"zivot","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/www.visit-montenegro.com\/me\/manastir-ostrog\/zivot\/","title":{"rendered":"\u017divot Svetog Vasilija Ostro\u0161kog"},"content":{"rendered":"\n

\u017divot Svetog Vasilija Ostro\u0161kog<\/strong> je pri\u010da o srpskom pravoslavnom monahu i episkopu iz 17. vijeka, ro\u0111enom u Hercegovini, koji je postao duhovni vo\u0111a, branilac pravoslavlja i cijenjeni svetac poznat po pobo\u017enosti, \u010dudima i osnivanju manastira Ostrog<\/a>.<\/p>\n\n

\n\n

Rani \u017eivot i duhovno formiranje<\/h2>\n\n

Prema legendi, \u017divot Svetog Vasilija Ostro\u0161kog<\/strong> je po\u010deo u Hercegovini, u selu Mrkonji\u0107 u Popovom polju, 28. decembra 1610. godine sa kr\u0161tenim imenom Stojan. Od ranog djetinjstva bio je duboko ispunjen ljubavlju prema Bogu, i ubrzo je postao monah manastira Zavala. Hri\u0161\u0107ansko ime Vasilije dobio je u manastiru u gradu Trebinje, a u manastiru u gradu Cetinje<\/a>, gdje je, prema legendi, imao nesuglasice sa tada\u0161njim crnogorskim arhiepiskopom Mardarijem. Mladi monah Vasilije bio je protiv razgovora sa agentima Pape o sporazumu, nekoj vrsti unije, izme\u0111u katolika i pravoslavnih, i zbog toga je prognan iz Crne Gore.<\/p>\n\n

Svoje prve uticaje o hri\u0161\u0107anstvu i Bogu mladi Stojan je dobio od ku\u0107e. Ro\u0111en u duboko vjernoj i religioznoj porodici, rano se posvetio postu, molitvi i crkvi. Sa ovom dubokom vjerom i ljubavlju prema Bogu postao je poznat kao miran, ozbiljan \u010dovjek sa duboko toplom du\u0161om. Bez obzira na te\u0161ko vrijeme u kojem su \u017eivjeli njegova porodica i cijela zajednica, mladi Stojan je postao poznat kao jedan od najsebi\u010dnijih mladih ljudi u tom podru\u010dju. Ovi lo\u0161i uticaji dolazili su direktno od drugih takozvanih \u010dlanova crkve. Da bi ga po\u0161tedjeli ovih lo\u0161ih uticaja i pribli\u017eili ga Bo\u017ejoj rije\u010di i vjeri, njegovi roditelji su ga odveli u manastir Zavala “Uznesenje Bogorodice”. Pod vodstvom svog ujaka Serafima, mladi Stojan je proveo mnogo vremena sa knjigama i obrazovanim ljudima, te upoznao duh rije\u010di i osnove nauke. Tokom ovog vremena rodila se njegova \u017eelja da postane monah.<\/p>\n\n

Mona\u0161ko putovanje i vo\u0111stvo<\/h2>\n\n

Dok je boravio u manastiru Tvrdo\u0161 u Trebinju, njegova ljubav prema postu i molitvi okrunjena je mona\u0161kim imenom pod kojim je postao poznat \u2013 Vasilije. Izabrao je ovo ime da simbolizuje svoju namjeru da posveti \u017eivot postignu\u0107ima Vasilija Velikog. Ubrzo nakon \u0161to je primio svoje novo ime, dobio je svoje crkvene titule.<\/p>\n\n

U manastiru Tvrdo\u0161 dobio je titulu arhi\u0111akona, \u0161to je ozna\u010dilo po\u010detak putovanja u centre pravoslavne crkve \u0161irom svijeta, zavr\u0161enih posjetom Svetoj Gori i Rusiji gdje je ostao nekoliko mjeseci. Po povratku sa svojih putovanja uvijek je dolazio sa va\u017enim i skupocjenim darovima za siroma\u0161ne crkve Hercegovine. Davao je knjige, artefakte i novac crkvama i siroma\u0161nim ljudima. Dodatno, posvetio je svoje vrijeme obnovi ili izgradnji starih crkava i mnogih \u0161kola na ovom teritoriju. Proveo je mnogo vremena na Svetoj Gori, poznatoj kao epicentar Pravoslavne crkve i vjere. Njegova putovanja vodila su ga preko grada Nik\u0161i\u0107a, manastira Mora\u010da, manastira \u0110ur\u0111evi Stupovi do grada Pe\u0107i, tokom kojih je razgovarao sa crkvenim vo\u0111ama kao i obi\u010dnim ljudima o borbama srpskog naroda u Hercegovini, o nasilju Turaka i latinske propagande. Na Svetoj Gori skupio je mnogo znanja od crkvenih vo\u0111a i drugih svetih putnika. Proveo je mnogo vremena u srpskom manastiru Hilandar u gradu Pe\u0107i gdje je ponovo unapre\u0111en 1638. godine u status crkvenog vo\u0111e. Jo\u0161 nije navr\u0161io trideset godina, postao je episkop zbog svog uzvi\u0161enog duha i hri\u0161\u0107anskog \u017eivota koji samo duhovno bi\u0107e mo\u017ee \u017eivjeti.<\/p>\n\n

Duhovni i politi\u010dki uticaj<\/h2>\n\n

Po povratku episkopa Vasilija u Hercegovinu, postao je jedan od najve\u0107ih duhovnih vo\u0111a za slobodu jugoslovenskog naroda. Molitvom i \u0161irenjem Bo\u017eje rije\u010di kroz cijelo podru\u010dje, doga\u0111ala su se neprirodna iscjeljenja duha i tijela, a mladi Vasilije je postao izvr\u0161ilac \u010duda. Ljudi tog vremena ve\u0107 su tretirali Vasilija kao sveca i dolazili su mu za pomo\u0107 i utjehu od svojih nevolja. Ka\u017ee se da je svojim duhovnim savjetima pomogao mnogim svojim ljudima.<\/p>\n\n

Vremena u kojima je Vasilije \u017eivio nisu bila pozitivna ni za ljude ni za njihovu crkvu. Sa brojnim ratovima koji su se vodili na njegovom teritoriju, ljudi su postali manipulirani kao pijuni interesima tada\u0161njih sila. Pravoslavna crkva, na \u010delu sa duhovnim vo\u0111ama uklju\u010duju\u0107i episkopa Vasilija, fokusirala se na ljude i duhovnu podr\u0161ku koja je bila potrebna, ali se uklju\u010dila i na politi\u010dkom nivou, dobivaju\u0107i hri\u0161\u0107ansku podr\u0161ku od svuda da pomogne protiv turske vladavine. Tokom rata izme\u0111u Venecije i Turaka, ljudi i crkva su se pridru\u017eili prvima, i to je dalo katolicima priliku da \u0161ire katoli\u010dku vjeru kroz teritorij Hercegovine i Crne Gore. \u010cak i pod ovim ogromnim pritiskom misionara Pape, episkop Vasilije uz pomo\u0107 patrijarha Pajsija nastavio je borbu za spas pravoslavne vjere u narodu. Zbog ove borbe, kao i kroz cijeli svoj \u017eivot, katolici su konstantno optu\u017eivali Vasilija i napadali njegovu vjeru i na\u010din vjerovanja. Ipak, svojim stru\u010dnim privatnim i politi\u010dkim pregovorima, Vasilije je uspio spasiti ljude i vjeru od konstantnih vojnih i politi\u010dkih pritisaka svjetskih supersila tog vremena. Me\u0111u ljudima Vasilije je bio poznat kao \u017eestoki branilac pravoslavlja i vo\u0111a narodne borbe za nezavisnost. Veliki broj akcija za slobodu Nik\u0161i\u0107a i Hercegovine vodio je on, \u0161to je stvorilo sna\u017enu emocionalnu vezu izme\u0111u njega i naroda.<\/p>\n\n

\u017divot u Ostrogu i naslije\u0111e<\/h2>\n\n

Tokom svoje mladosti, kao i kroz te\u0161ke dane kada je morao donositi va\u017ene odluke, Vasilije je vodio miran povu\u010den \u017eivot, provode\u0107i mnogo vremena sam u molitvama. Zbog nesuglasica sa crkvenim vo\u0111stvom u manastiru u Trebinju u svojim ranim danima, izabrao je Ostrog kao svoje primarno prebivali\u0161te i postao je episkop Ostroga 1651. godine. Ta\u010dno kada se preseljenje iz manastira Tvrdo\u0161 u Ostrog dogodilo nije poznato. Neke legende ka\u017eu da je proveo neko vrijeme u malom selu zvanom Pope, a zatim u pe\u0107ini zvanoj Mili\u0107a u gradu Pje\u0161ivcima, a onda je stigao u Ostrog gdje je prona\u0161ao starog vjernika po imenu Isaija, i gdje se nalazila mala crkva. Ime ovog vjernika bilo je toliko poznato me\u0111u ljudima da su Turci, \u010dim je umro, spalili njegove kosti na ra\u017enju u poku\u0161aju da potresu pravoslavnu vjeru. Upravo iz pe\u0107ine\/crkve ovog vjernika Isaije, Vasilije je upravljao podru\u010djem petnaest godina. Uvijek je bio okru\u017een mnogim monasima. U svojim zapisima iz 1666. godine naveo je da je preuredio, a ne obnovio, manastir Ostrog sa nekim “radom i sredstvima”.<\/p>\n\n

Djela episkopa Vasilija iz Ostroga nisu bila dobro dokumentirana. Preuredio je Donji manastir Vavedenje “crkvu Bogorodice”, kupio nekoliko susjednih posjeda i radio na \u0161irenju vjere. Malo kasnije podigao je crkvu “Sveti Krst” visoko u ostro\u0161kim liticama. Njegov san da pretvori ostro\u0161ke pe\u0107ine u manastir kao izvor vjere za Pravoslavnu crkvu bio je nezaustavljiv. Tokom izgradnje Gornjeg manastira nosio je kamenje i neprestano se molio, sve to dok je obavljao svoje crkvene slu\u017ebe. Svojim te\u0161kim radom i stvarima koje je stvorio postao je poznat kao najve\u0107i crkveni vo\u0111a tog vremena.<\/p>\n\n

Sa ostro\u0161kih litica, kao duhovni pastir, silazio je u prelijepu Bjelopavli\u0107ku dolinu ispod, tje\u0161e\u0107i ljude i daju\u0107i duhovne savjete. \u010cesto su ljudi dolazili po ovaj savjet u manastir da razgovaraju sa Vasilijem. Da bi se sakrili od nebrojenih turskih napada na ljude, mnogi su ovdje dolazili tra\u017ee\u0107i uto\u010di\u0161te i mnogi su ostajali neko vrijeme pod za\u0161titom manastira.<\/p>\n\n

Brojna predvi\u0111anja Svetog Vasilija su se s vremenom pokazala istinitim. Na primjer, Vasilije je rekao vojvodi Rai\u0107u da ne\u0107e imati djece zbog svog neduhovnog \u017eivota vo\u0111enog ponosom. Kada se to zaista dogodilo, do\u0161ao je da vidi Vasilija, koji mu je rekao da \u0107e se djeca pojaviti ako promijeni svoj \u017eivot i ispuni ga molitvom, postom i duhovno\u0161\u0107u. Ovo kao i mnoga druga predvi\u0111anja su se obistinila.<\/p>\n\n

Sveti Vasilije Ostro\u0161ki umro je 29. aprila 1671. godine u svojoj sobi u manastiru Ostrog. Prema legendi, pri njegovom odlasku neprirodna svjetlost ispunila je sobu. Tijelo Svetog Vasilija sahranjeno je u grobu u podno\u017eju Donjeg manastira Vavedenje.<\/p>\n\n

Vasilijev grob ostao je mjesto koje posje\u0107uju mnogi ne samo iz hercegova\u010dkog regiona, ve\u0107 iz svih krajeva svijeta. \u010cak i danas, ljudi pri\u010daju o legendama o \u010dudima i iscjeljenjima kada posje\u0107uju Ostrog.<\/p>\n\n

U legendama se ka\u017ee da se sedam godina nakon njegove smrti Sveti Vasilije pojavio u snovima igumana manastira sa zahtjevom da mu se iskopa tijelo. Kada je iguman rekao sve\u0161tenstvu o snu, oni mu nisu vjerovali, i tek kada se Sveti Vasilije pojavio tre\u0107i put i ostavio opekotine na \u010delu igumana, sve\u0161tenstvo se molilo i postilo sedam dana i no\u0107i, a zatim uzelo svoje lopate i iskopalo potpuno netaknuto tijelo iz groba i premjestilo ga u raku Gornjeg manastira gdje se danas nalazi. Vuk Stefanovi\u0107 Karad\u017ei\u0107 je dokumentovao da se ovdje slu\u017ei liturgija pored njegovog tijela na Bo\u017ei\u0107, na Uskrs, na Veliki \u010detvrtak i na svaki 29. april, godi\u0161njicu njegove smrti.<\/p>\n\n

Kroz turbulentnu istoriju ovog regiona, posmrtni ostaci Svetog Vasilija nisu mirno po\u010divali, ve\u0107 su nekoliko puta bili premje\u0161tani da bi se za\u0161titili od neprijatelja. Prvi put su premje\u0161teni prije napada brutalnog vo\u0111e turske vojske, Numan-pa\u0161e \u0106uprilice. Bila je to 1714. godina, i sve vrijedne religiozne relikvije kao i posmrtni ostaci Svetog Vasilija bili su zakopani ispod manastira blizu rijeke Zete, i iako ova rijeka svake godine plavi svoje obale, svi predmeti su ostali netaknuti cijelu godinu. Drugi put tijelo je premje\u0161teno 1852. godine prije dolaska Omer-pa\u0161e Latasa. Lokalni Crnogorci su zakopali posmrtne ostatke ispod obli\u017enje crkve Ro\u017edestva “Svete Bogorodice” u Cetinju zajedno sa posmrtnim ostacima drugog crnogorskog sveca, Svetog Petra Cetinjskog. U prolje\u0107e sljede\u0107e godine Sveti Vasilije je vra\u0107en u Ostrog. Tre\u0107i i posljednji put posmrtni ostaci su premje\u0161teni 1876. godine tokom Velikog rata, ponovo u Cetinje. 1878. godine sa velikom ceremonijom posmrtni ostaci su vra\u0107eni u Ostrog, a lijes je nosio tada\u0161nji crnogorski kralj Nikola.<\/p>\n\n

Tokom Drugog svjetskog rata premje\u0161ten je iz crkve u dubinu pe\u0107ine da bi se za\u0161titio od mnogih bombardovanja Ostroga. Sre\u0107om, nijedna bomba nije nanijela \u0161tetu manastiru.<\/p>\n\n

Saznajte vi\u0161e o manastiru Ostrog<\/h2>\n\n