Istorija Kotora
Istorija Kotora obuhvata preko dva milenijuma, a njegovo ime potiče od grčke reči katareo, što znači “vruće”. Priča ovog drevnog grada obeležena je raznolikim vladarima i dramatičnim događajima, od ilirskih početaka do mletačkih utvrđenja, oblikujući njegovu bogatu kulturnu baštinu.
Kotor je stariji od dve hiljade godina, a njegovo ime potiče od reči Dekatera (od starogrčkog katareo – što znači VRELO). Pisani izvori pominju “Gornji grad”, koji se odnosio na najstariji deo naselja na vrhu brda Sveti Ivan iznad Kotora, i “Donji grad”, sadašnji stari grad Kotor.

Bogata istorija Kotora, paralelna je sa bogatom kulturom grada kojim su vladali mnogi osvajači: Iliri, Mlečani, Austrijanci, Francuzi…
Drevni temelji i rani vladari
Prvo su gradom vladali Iliri (III i II vijek p.n.e.). S druge strane, Rimljani se smatraju osnivačima Kotora 168. p.n.e. – 476. n.e. Kotor je bio pod njihovom vlašću do raspada Rimskog carstva 476. n.e. pod imenom Akruvijum. Nakon Rimljana, do 1185. godine Kotor je bio pod vlašću Vizantije. Pod vizantijskom vlašću Kotor je nazvan Dekaderon.
Srednjovekovne transformacije i nezavisnost
Period od 1185. do 1371. Kotor ostaje jedan od primorskih gradova koji su deo srednjovekovne srpske države, pod upravom dinastije Nemanjić. Dinastija Nemanjić naziva grad Kotor i čini ga morskom lukom, kroz koju su održavali veze sa zapadom. Tokom vladavine srpske dinastije Nemanjić, Kotor doživljava značajan ekonomski i kulturni procvat.
Nakon dinastije Nemanjić, Kotor preuzimaju Mađari. Mađarski kralj Ludvik vlada Kotorom od 1371. do 1384. Nakon toga, Kotorom upravlja bosanski kralj Tvrtko I (1384 – 1391).

Period od 1391. do 1420. Kotor je nezavisna Republika. Zbog opasnosti od osvajanja grada od strane Turaka, 1420. godine ljudi iz Kotora dobrovoljno, i u skladu sa odlukom Velikog vijeća Kotora, predaju upravu grada Mletačkoj Republici. Do 1797. Kotor je bio pod vlašću Mletačke. S obzirom na to da je u to vreme Kotor bio bojno polje, period do 1797. smatra se najdramatičnijim i najtežim u istoriji Kotora.

Moderno doba i izazovi
Istorija Kotora takođe beleži prirodne katastrofe. Kotor je pogodilo nekoliko zemljotresa. To su bili zemljotresi u: 1537, 1563, 1667, 1729. i 1979. Kotor je takođe preživeo godine kada je svet bio okružen zaraznom bolešću – kugom u: 1422, 1427, 1457, 1467. i 1572.
Od 1797. do 1805. Kotor je deo Austrijskog carstva. 1806. godine Rusi dolaze u Kotor. Oni su upravljali gradom samo godinu dana – do 1807.
Francuzi uskoro ugrožavaju Kotor. Kako je ruska vojska poražena od Francuza u bici kod Fridlanda, Rusi tajnim ugovorom predaju Kotor Francuskoj, koja vlada Kotorom od 1807. do 1813.
Crnogorski vladar Petar I Petrović pomaže ljudima iz Kotora u septembru 1813. godine. U to vreme Crnogorci i ljudi iz Boke (drugi naziv za ljude iz Kotora) zajedno se bore protiv francuske monarhije. Tako dolazi do određene unije Boke i tadašnje Crne Gore. Međutim, ta unija je trajala samo 9 mjeseci, jer Pariški mirovni kongres, održan 1814, nije priznao tu uniju, pa nakon te konferencije (Boka sa okolinom) se daje Austriji (1814 – 1918).
Stogodišnja vladavina Austrije nad Kotorom obeležena je brojnim pobunama i ustancima ljudi iz Boke Kotorske. Oslobođenje od Austrije Kotor je čekao 1918. godine.
Kao i svi drugi gradovi bivšeg Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, Kotor, iscrpljen brojnim okupacijama, čekao je najveći rat ikada vođen – Drugi svjetski rat, 1941. godine. Kotor doživljava oslobođenje od nacističke kontrole u novembru 1944.

Legenda o Kotoru
Kotor je grad sa mnogo različitih priča i legendi. Gotovo svaki njegov dio, svaki kamen kojim su popločane ulice, palate koje okružuju određene dijelove grada, spomenici koje ima, mogu ispričati veoma lijepu priču, istinitu priču ili neki trik. Evo legende o tome kako je nastala Dobrota, koja je jedan od kotorskih kvartova.
Dva putnika, koji su putovali po svijetu, došla su do sivog mora. Kako su već bili iscrpljeni od dugog putovanja, sjeli su na neku vrstu stijene da se odmore i osvježe. Jedan od njih se malo pomaknuo u stranu i primijetio ploču s nekim natpisom. Natpis je glasio: “Izmjerite 10 dužina, kopajte i stanite”. Kada su to pročitali, zapitali su se šta bi to moglo biti, pa su zajedno počeli da nagađaju šta bi ta uputa mogla značiti. U jednom trenutku došli su na ideju da izmjere 10 dužina sa pločom, i tako su i uradili. Kada su izmjerili traženu dužinu, počeli su da kopaju malu rupu u zemlji i pronašli su neku vrstu malog sanduka. Pokušali su da ga otvore, ali na njihovo zaprepaštenje, sanduk se sam otvorio.

Na dnu sanduka zlatnim slovima bilo je napisano “ovo je svačije dobro”. Dugo su razmišljali šta da rade?! Da ostanu gdje jesu, ili da nastave putovanje? Ipak, kako je poruka bila poput nekog zavjeta, ostali su na mjestu gdje su pronašli poruku. Na istom mjestu brzo su napravili kolibu i otišli na spavanje.
Tokom noći dogodilo se nešto veoma čudno. Iz drvenog sanduka, neka nova sjajna slova su zasjajala. Nova poruka je glasila: “Poželite šta god želite prije spavanja”!!! Kako su oba putnika iz početka priče bila siromašna, poželjela su lijepe kamene kuće i lijepe žene. Kada su se probudili ujutro, ostali su bez riječi. Vidjeli su bijeli dvorac i ženu na prozoru koja gleda prema moru. Odmah su se uselili u novi dom i nastavili da žive u lagodnosti. Od tada, svake noći prije spavanja poželjeli bi još jednu lijepu kuću, od kojih bi svakog jutra jedna iznikla.
Tako je nastala Dobrota, blizu Kotora. Kamene kuće i brojne palate, koje su kasnije izgrađene, najljepši su detalji Dobrote.

